Potres koji je pogodio grad Banju Luku 27. listopada 1969. ostavio je katastrofalne posljedice na ondašnje građevine. Nakon potresa timovi stručnjaka obilazili su grad i detaljno prikupljali podatke o štetama na zidanim zgradama, koje su bile najzastupljenije na tom području, te intenzitetima potresa u različitim dijelovima grada. U ovom radu ti su podaci iskorišteni za procjenu potresne oštetljivosti zgrada prema empirijskoj metodi matrica vjerojatnosti oštećenja. U tu svrhu, definirani su razredi oštetljivosti unutar pet kategorija ovisno o konstrukcijskim karakteristikama zgrada kako bi se prikazao utjecaj katnosti i vrste gradnje na stupanj i karakter njihova oštećenja. Za svaki razred oštetljivosti prikazana je raspodjela podataka o štetama u ovisnosti o intenzitetu potresa te su proračunani prosječni stupnjevi oštećenja zgrada. Dobivene matrice vjerojatnosti oštećenja poslužile su za konstruiranje krivulja vjerojatnosti oštećenja. Kako za pojedine razrede oštetljivosti nije postojao dovoljan broj podataka s kojim bi se moglo prikazati stvarno ponašanje konstrukcija u potresu, krivulje vjerojatnosti oštećenja prikazane su i uspoređene samo za one razrede oštetljivosti za koje je postojao dovoljan broj podataka. Na kraju su zgrade stradale u banjalučkom potresu podijeljene u razrede oštetljivosti prema MSK-64 i EMS-98 ljestvicama intenziteta, a dobivene matrice vjerojatnosti oštećenja su uspoređene s europskim matricama vjerojatnosti oštećenja definiranim od Brage i dr. (1982.) i matricama vjerojatnosti oštećenja prema EMS-98.