| Abstract | Ozelenjivanje krovova ima dugu povijest te prvi poznati primjeri stariji su više od 3000 godina. Stari Rimljani izgradili su viseće vrtove kako bi ukrasili svoje građevine, a u skandinavskim zemljama tradicionalni sodovi pružali su izolaciju od hladnoće. Zeleni krovovi koji se danas izvode služe kao izolacija i kao ukras. Dijele se na ekstenzivne i intenzivne, a razlika među njima je u izboru bilja, debljini sloja, opterećenju i održavanju. Zeleni krovovi moraju se projektirati tako da zgrada može preuzeti stalna i promjenjiva opterećenja uslijed izvođenja zelenih krovova, a izbor kvalitetnog materijala daje odgovarajuću trajnost. Krovovi nagiba 1% do 35% (iznimno 45%) pogodna su površina za izvođenje zelenih krovova. Oni se sastoje od vegetacijskog, apsorbirajućeg, filtrirajućeg, drenažnog i zaštitnog sloja te svaki od njih ima odgovarajuću funkciju. Ovakav prirodan pokrov nudi brojne prednosti. Zeleni krovovi imaju izolacijska svojstva pa omogućavaju ugodne temperature u unutrašnjosti objekta tijekom cijele godine i na taj način smanjuju potrošnju energije. Biljke kroz proces fotosinteze stvaraju kisik i obogaćuju zrak koji udišemo te smanjuju ugljični dioksid, a i temperature su znatno manje u odnosu na asfaltne i betonske površine. Osim brojnih prednosti zeleni krovovi imaju neke nedostatke kao što je početna investicija. Zeleni krovovi predstavljaju dodatno opterećenje stoga je potrebno osigurati veću nosivost ili strukturalne potpore što je skupo. U svijetu sve češće se grade zeleni krovovi pogotovo u velikim gradovima gdje gotovo da nema zelenih površina. U Hrvatskoj zeleni krovovi još nisu toliko popularni, ali u Dalmaciji, Istri i na Kvarneru izgrađuje se i rekonstruira sve više objekata sa zelenim krovovima. |
| Abstract (english) | Rooftop greening has a long history, with the earliest known examples dating back over 3,000 years. The ancient Romans built hanging gardens to decorate their buildings, and in Scandinavia, traditional sodas provided insulation from the cold. Today's green roofs serve both as insulation and as decoration. We divide them into extensive and intensive, and the difference between them is in plant selection, layer thickness, load and maintenance. Green roofs shall be designed so that the building can take on the continuous and variable loads resulting from the construction of green roofs, and the choice of a quality material will give adequate durability. For the purposes of this Regulation, the following definitions shall apply: They consist of a vegetative, absorbent, filtering, drainage and protective layer, each with a corresponding function. This natural covering offers us many advantages. Green roofs have insulating properties, providing comfortable indoor temperatures throughout the year and thus reducing energy consumption. Plants, through the process of photosynthesis, produce oxygen and, enrich the air we breathe and reduce carbon dioxide, and the temperatures are much lower than on asphalt and concrete surfaces. In addition to their many advantages, green roofs have disadvantages, such as initial investment. Green roofs represent an additional burden and, therefore, need to provide higher load-bearing or structural supports, which are expensive. Green roofs are becoming increasingly common worldwide, especially in large cities with almost no green space. In Croatia, green roofs are not yet so popular, but in Dalmatia, Istria and Kvarner, more and more buildings with green roofs are being built and reconstructed. |
