Uporaba pilota poznata je čovječanstvu već tisućljećima, a u današnje doba imamo na raspolaganju širok spektar vrsta pilota koji se razlikuju po materijalu građe i/ili po načinu ugradnje. Određivanje nosivosti i slijeganja pilota u mekim tlima predstavlja nejednoznačan i izazovan zadatak za inženjera, gdje su postupci određivanja navedenih parametara pretežno "mješavina" teorije i empirije. Jedino terenskim statičkim ispitivanjem može se izravno odrediti krivulja statička sila - pomak, iz koje se zatim nekim od niza postupaka interpretacije određuje nosivost pilota. Rezultati ostalih terenskih metoda se interpretiraju radi određivanja statičke nosivosti, ali zbog određenih ograničenja pokusa ne mogu dati "realnu" krivulju sila - pomak u obliku u kojemu se ona može dobiti statičkim ispitivanjem.