Povećana koncentracija željeza i organskih tvari u vodi može biti štetna za ljudsko zdravlje. Adsorpcija je jedan od najčešćih metoda korištenih za uklanjanje željeza i organskih tvari. Adsorpcija podrazumijeva sposobnost neke čvrste tvari da na svojoj graničnoj površini veže - adsorbira molekule plina ili otopljene tvari iz otopina. Aktivni ugljen se zbog svoje velike aktivne površine, koja se kreće od 500 – 1500 m2/g pokazao kao najbolji adsorbens za proces uklanjanja željeza i organskih tvari. Cilj ovog ispitivanja je bilo usporediti adsorpcijska svojstva šest vrsta aktivnog ugljena (od ljuske oraha, od ljuske lješnjaka, cullar, duolite, peleti i green sand) na željezo i organske tvari. Na svakoj petoj litri propuštene otopine ispitivali su se parameti pH vrijednosti, elektrovodljivost, ukupna količina otopljenih tvari, ukupni alkalitet i ukupna tvrdoća. Dobiveni rezultati pokazuju da najbolja adsorpcijska svojstva željeza ima aktivni ugljen cullar, a organskih tvari duolite. Ostali izlazni parametri su pokazali rezultate slične ulaznim parametrima.