Posljednjih dvadeset godina konstantno raste kvaliteta betonskih mješavina. To je rezultat novih saznanja i tehnoloških otkrića te usavršavanja propisa i standarda. S druge strane, smanjila se kvaliteta i trajnost betonskih konstrukcija kao posljedica nekvalificirane radne snage i loše izvedenih radova što je dovelo do razvoja samozbijajućeg betona. Samozbijajući beton je nastao s ciljem smanjenja ljudskog faktora na ugradnju betona. Ugrađivanje se ostvaruje pod djelovanjem vlastite težine, a primjenom ovog betona povećava se kvaliteta i trajnost konstrukcija budući da nakon unošenja u oplatu ne zahtijeva vibriranje. Osim povećanja kvalitete konstrukcija vrlo bitan aspekt je i zaštita okoliša te očuvanje neobnovljivih prirodnih resursa. Na osnovu toga došlo se do razmišljanja o ponovnom korištenju već upotrijebljenih građevinskih materijala te recikliranju građevinskog otpada. Predmet ovog istraživanja je analiza svojstava samozbijajućeg betona s recikliranim agregatom pri čemu se kao agregat koristio opekarski lom. Izrađeno je šest mješavina samozbijajućeg betona s različitim udjelom opekarskog loma, a nakon toga su izvedena ispitivanja fizikalnih svojstava opekarskog loma te betonske mješavine u svježem i očvrslom stanju. Ispitivanja u očvrslom stanju su provedena na uzorcima kocki i prizmi u skladu s hrvatskim normama. Na temelju toga napravljena je usporedba svojstava između svih mješavina te je provjeren utjecaj i mogućnost upotrebe takvog betona u budućnosti. Rezultati su pokazali da se povećanjem udjela reciklirane opeke u betonu znatno utječe na smanjenje čvrstoće budući da je najbolja svojstva imala referentna mješavina s najmanjom količinom tog agregata. To je posljedica velikog upijanja vode reciklirane opeke.