Najveći potrošač različitih vrsta materijala i najveći proizvođač otpada je građevinarstvo. Kako bi se riješio problem nedostataka prirodnog agregata i kako bi se spriječilo gomilanje otpada, odnosno spriječilo zagađenja okoliša, te očuvanje prirodnih resursa došlo je do pitanja zbrinjavanja, odnosno recikliranje takve vrste otpada. A kako posljednja dva desetljeća konstantno raste kvaliteta betonskih mješavina, a smanjuje se kvaliteta i trajnost betonskih konstrukcija kao posljedica nekvalificirane i nedovoljne radne snage te loše izvedenih radova dovelo je do razvoja samozbijajućeg betona s recikliranim agregatom. Samozbijajući beton ili samozbijajući beton s recikliranim agregatom je nastao s ciljem smanjenja ljudskog faktora na ugradnju betona. Ugrađivanje u oplate se ostvaruje pod djelovanjem vlastite težine i bez potrebe za vibriranjem. Takva svojstva se postižu dodavanjem kemijskih dodataka superplastifikatora, mineralnih dodataka. Primjenom ovog betona povećava se kvaliteta i trajnost konstrukcija, te zaštita okoliša i očuvanje neobnovljivih prirodnih resursa. Predmet ovog istraživanja je analiza svojstava samozbijajućeg betona s recikliranim agregatom pri čemu se kao agregat koristio opekarski lom. Izrađeno je tri mješavine samozbijajućeg betona s različitim udjelom opekarskog loma i pet betonskih mješavina od recikliranog agregata te jedna betonska mješavina od prirodnog agregata. Nakon toga su izvedena ispitivanja betonskih mješavina u svježem i očvrsnulom stanju te plinopropusnost istih. Ispitivanja u očvrsnulom stanju su provedena na uzorcima kocki, prizmi, valjku i šnitama valjaka u skladu s hrvatskim normama. Na temelju toga napravljena je usporedba između mješavina s recikliranim agregatom i prirodnim agregatom.