U skladu s dosadašnjim spoznajama, a na osnovu izvješća s potresom pogođenih područja, konstrukcijski sustav okvir-ziđe čine seizmički otporni elementi armiranobetonski okvir i ispunsko ziđe. U ispunskom ziđu najčešće se nalaze otvori za prozore ili vrata, različitih veličina i smještaja, a koji utječu na seizmički odziv konstrukcijskog sustava (npr. uzrokuju promjenu načina sloma ziđa). Proračunski postupci određivanja potresne otpornosti razvijeni za konstrukcijski sustav okvir-ziđe, ne smiju se rabiti nekritično i bez opreza (npr. zbog neujednačenosti čvrstoća materijala za zidanje). Najčešće se ispunsko ziđe modelira (predočuje) dijagonalnim tlačnim štapovima, gdje je potrebno odrediti njihovu širinu, dok im je debljina jednaka debljini samog zida. Takvim se pristupom smanuje broj nepoznanica u sustavu te znatno ubrzava proračun konstrukcije. Više autora, rješavajući problem eksperimentalno i teorijski, došlo je do različitih spoznaja o određivanju širine dijagonalnog tlačnog štapa. Do danas nije jasno utvrđeno koji je pristup najprikladniji te na koji način sa sigurnošću predvidjeti odziv konstrukcijskog sustava okvir-ziđe pri seizmičkom djelovanju, sa i bez prisutnosti otvora u ziđu. U odnosu na model dijagonalnog tlačnog štapa, simulacijom neelastičnog ponašanja pomoću proračunskih mikromodela, u kojim se posebno modeliraju spoj morta i zidnih elemenata te zidni elementi međusobno, moguće je precizno obuhvatiti različite vrste zidnih elemenata, morta, vrste, smještaja i veličine otvora. Proračunski mikromodeli zbog svoje složenosti i trajnosti proračuna ograničeni su na manje probleme te ih je zbog pouzdanosti potrebno provjeriti eksperimentalnim ispitivanjima. Cilj rada provesti je nelinearni proračun prethodno eksperimentalno ispitanog konstrukcijskog sustava okvir-ziđe za slučaj kada se u ispunskom ziđu ne nalazi otvor. Potrebno je izraditi prostorni model primjenom metode konačnih elemenata u računalnom programu ATENA 3D kako bi se odredila otpornost sustava u svojoj i okomito na svoju ravninu. Usporediti će se rezultati dobiveni pojednostavljenim proračunskim postupcima s rezultatima proračunskih mikromodela i eksperimentalnih ispitivanja.

The current research findings, as well as the reports from earthquake affected areas, contribute to the fact that the structural frame-wall systems are assembled from seismically resistant members: reinforced concrete frames and masonry infill walls. Masonry infill walls usually contain different in size and position window and door openings, that influence the seismic response of the structural system (e.g. failure mechanism). Earthquake resistance design methodologies developed for structural frame-wall systems should not be used uncritically and without caution (e.g. significant variability in properties of masonry material characteristics). Masonry infill wall is usually modelled (represented) using diagonal struts, where the problem is how to determine their width, while the thickness is taken equal to the thickness of the wall. By using this approach the number of unknowns is less and the computation time is significantly short. Many researchers, by approaching the problem experimentally and theoretically, came to the different findings about the width of the diagonal strut. By today there is no unique standing point among the researchers about which of the approaches with certain degree of reliability can predict the response of the structural frame-wall system under seismic action, with and without presence of the openings in masonry infill wall. As contrary to the diagonal strut model approach, by simulation of inelastic behaviour using computational micromodels (where masonry mortar joints and masonry units are modelled separately), it is possible to accurately describe the influence of different masonry unit and masonry mortar types and opening's size and position. Computational micromodels are due to their complexity and computation duration limited to the smaller problems (structural parts) and due to their reliability it is necessary to validate them against experiments. The aim of this work is to conduct nonlinear analysis of a previously experimentally tested structural frame-wall system in case when there is no opening in masonry infill wall (complete wall). The task is to develop a spatial model using finite element method and computer program ATENA 3D Eng in order to determine the structural resistance of the system in-plane and out-of-plane. The out-of-plane structural resistance will be determined by considering the different grades of the in-plane damage. Based on the results of the computational analyses the interaction curve of the in-plane and the out¬of-plane structural system's resistance will be provided.