Temelj je dio građevine kojim se opterećenja iz kontroliranog nadzemnog dijela prenose u prirodnu sredinu, tlo, na način da građevina bude upotrebljiva i stabilna. Temelj je sastavni dio svake građevine, a oblik temelja i dubina temeljenja ovise o vrsti građevine i osobinama tla ispod nje. Temelji nikad nisu sami sebi svrha, oni su prijelazni dijelovi u kojima se preraspodjeljuju unutrašnje sile iz vitkih i tankih elemenata konstrukcije u masivne i široke temelje. Granica između plitkih i dubokih temelja nije strogo određena, ali se kao gruba podjela može prihvatiti ona po kojoj je dubina ukopavanja temelja u temeljno tlo manja od širine temelja. U radu su prikazani proračuni plitkog temeljenja prema EC – 7, prilikom kojih se pomoću projektnog pristupa 3 određuje nosivost temeljnog tla za drenirano i nedrenirano tlo. Slijeganje koje neka građevina može podnijeti bez posljedica naziva se dopušteno slijeganje prema uvjetu graničnog stanja uporabljivosti. Ono ovisi o ravnomjernosti sastava tla, raspodjeli opterećenja na tlo, statici objekta, konsolidaciji, krutosti konstrukcije, kao i namjeni građevine. Ukupno slijeganje prema preporuci HRN EN 1997-1:2012 ograničeno je na 50 mm za standardne građevine.