U radu je prikazan način određivanja energetskih svojstava građevine, godišnje potrebne energije za grijanje i ukupne godišnje cijene toplinske energije. Prikazani su načini poboljšanja energetske učinkovitosti, troškovi implementacije i uštede koje je moguće ostvariti implementacijom predloženih mjera na primjeru stambene zgrade. Problem kod starijih zgrada je taj što su propisi o toplinskoj izolaciji u prošlosti, kada je predmetna zgrada izgrađena, bili znatno blaži nego danas, a stolarija koja se tada ugrađivala ne zadovoljava današnje propise. Sve navedeno dovodi do velike potrošnje energije za grijanje i hlađenje uslijed gubitaka topline kroz vanjsku ovojnicu zbog nedostatne toplinske zaštite. Rješenje navedenog problema se svodi na analizu ovojnice građevine na temelju koje je moguće definirati poboljšanja toplinskih svojstava ovojnice građevine, odnosno uštedu potrebne energije za grijanje i/ili hlađenje. U prvom dijelu rada se analizira energetska učinkovitost zgrade prije mjera poboljšanja. Kako bi se dobio uvid koje dijelove treba sanirati i koliku uštedu je moguće postići bitno je analizirati stanje vanjske ovojnice prije sanacije. S obzirom da u zgradi postoje zasebne stambene jedinice u prizemlju i na katu, zgrada se promatra kroz tri odvojena slučaja u radu. Analiziraju se energetska svojstva zgrade, te odvojeno prizemlja i kata. Drugi dio rada se odnosi na ispitivanje različitih mjera povećanja energetske učinkovitosti kojima će građevina zadovoljavati važeće propise. Analizirane su i uspoređene potrebne mjere poboljšanja energetske učinkovitosti za sva tri promatrana slučaja, troškovi povećanja energetske učinkovitosti i jednostavni periodi povrata investicija predloženih mjera.